|
|
|
Osvrt na božićnu priredbu 2004. godine
|
|
|
I. Proba počinje 5 dana prije nastupa i, s obzirom da nema CD-playera, ne mogu probati pjevati. Dva dana nakon toga u knjižnici
isprobavamo pjevanje uz muzičku pratnju. Prva prava proba je dan prije nastupa, no traje samo sat vremena zato jer ne smijemo
izostati s nastave. U 8 sati ujutro, na dan nastupa, prvi put ulazim u dvoranu u kojoj ću nastupiti. Izgleda veliko s obzirom
da je pozornica skučena, i dok drugi isprobavaju svoje točke, ja sam na drugom kraju dvorane, upjevavam se. Ljudi počinju
ulaziti u dvoranu iako svi izvođači imaju osjećaj da nisu dovoljno pripremljeni.
|
|
|
|
II. Adrenalin raste s brojem posjetitelja u dvorani. Treme, zasad, još uvijek nema. Priredba počinje ravnateljevim uvodnim govorom i
tu trema počinje naglo rasti jer moj prvi izlazak je na samom početku priredbe. Pjesmu ne znam ako dobro i u trenutku dok ponavljam
riječi, na razglasu me prozivaju za nastup. Na pozornicu izlazim puna nervoze, ali glumim samopouzdanje i sigurnost. Matrica počinje
i vrijeme je za pjevanje. Nesvjesno otvaram usta i prave riječi i tonalitet se čuju iako se tresem kao list na vjetru. Sve dobro
prolazi i s pozornice odlazim praćena jakim pljeskom. Za svoj drugi izlazak sam puno smirenija jer a) znam pjesmu i b) sad znam što
me očekuje kad se popnem na binu. U "backstageu" pričam sa svojim kolegama izvođačima i zabavljam se. Pri izvođenju druge pjesme
bila sam puno opuštenija, što je, čini mi se, i publika osjetila jer su mi se pridružili u pjevanju. Tri dečka i ja smo imali čast
zatvoriti priredbu glazbenom točkom uz zajednički izlazak svih sudionika. Publika je bila oduševljena.
|
|
|
|
III. Nakon priredbe sam dobila mnogo pohvala i izraza sreće i zadoljstva za svoj nastup i cijelu svečanost. Bio je to moj prvi pravi
nastup uživo pred toliko puno ljudi. Mislim da je prošao odlično.
|
|
|
|
Do čitanja, vaša Granny!
|
|
|
|
Indeks
