|
Intervju s prof. Lovrecom
|
 |
|
Novinari: Čuli smo da se bavite nekim zanimljivim sportovima pa nam ih malo opišite.
|
Prof. Lovrec: Sad mi je najvažniji hobi čuvanje djece, ali na to niste mislili.
Bavim se već dvadesetak godina orijentacijskim sportom, to što ste vi rekreativno probali u dvorištu
škole... Trčanje s kartom i kompasom, započeo sam još na faksu, nastavio tijekom postdiplomskog, kad
sam se time bavio poluprofesionalno. Danas kad imam obitelj time se bavim rekreativno.
Klub s kojim surađujem zove se Vihor. On nam je pomogao prošle i ove godine u organizaciji natjecanja
u Tuhelju i ovog oko škole.
Za vrijeme bivše Jugoslavije bio sam u reprezentaciji, a dva puta i državni prvak u orijentacijskom trčanju.
Osamostaljenjem Hrvatske većina nas je ušla u Prvu brigadu jer smo otprije bili instruktori
orijentacije i izviđači na terenu. Nakon Domovinskog rata nastupao sam za reprezentaciju Hrvatske
i nekoliko puta postao prvakom državne lige.
Sad kad sam stariji natječem se se među veteranima starijima od 35 godina. Sad sam u slabijoj kondiciji,
a ima i nešto mlađih od mene pa više nisam prvak, ali sam među boljima u nekim disciplinama.
|
|
|
|
Novinari: Ljubav prema sportu vjerojatno prenosite na svoju obitelj i učenike?
|
|
|
Prof. Lovrec Pa pokušavam, pogotovo sa svojom djecom jer mislim da je sport jako
bitan da ljude sačuva od raznih ovisnosti: pušenja, alkohola i prekomjerne prehrane. Moje se kćeri i
žena natječu u orijentacijskom trčanju jer poslije natjecanja u kojima sudjelujem, dok se ne objave
naši rezultati, održavaju se dječje utrke što je djeci jako interesantno.
|
|
|
|
Novinari: Možete li nam ispričati neku zgodu s natjecanja na kojima ste sudjelovali?
|
|
|
Prof. Lovrec Bilo je svačega, teško se odmah sjetiti. Recimo kad nekog sretnete u
šumi, pošaljete ga tako da malo skrene s puta. Uvijek postoji mogućnost da nabasate na neku životinju,
pogotovo ako niste na pravoj stazi. Događalo se da se netko saplete o žicu i padne... Znao sam se sresti
s divljom svinjom ili bijesnom lisicom pa kad malo odšprintate, od straha ne znate više gdje ste pa
se izgubite. Ponekad se poneki natjecatelj zna malo "prošvercati" na kakvom traktoru, sjećam se da je
toga bilo kad smo se natjecali u Srbiji. Znali smo da "nekaj mućkaju" pa smo se i mi "švercali" na traktorima.
Utrke u noćnoj orijentaciji su jako vesele. Kreće se u 10h navečer i kad čovjek uđe u šumu, strah ga je, usudi
se trčati samo po nasipima. Kasnije straha nestane, koncentriraš se na utrku pa sve zaboraviš.
|
|
|
|
Novinari: Priprema li se kod nas neko natjecanje u dogledno vrijeme?
|
|
|
Prof. Lovrec: Sad je zima pa su natjecanja kod nas završena, ali se vani, u Austriji,
organizira natjecanje u skijaškoj orijentaciji. Prije 4-5 godina sam nastupio na Svjetskom prvenstvu iz
skijaške orijentacije. U proljeće se zna organizirati utrka na mountain bikeovima. U tim sam utrkama bez
konkurencije jer su spojena moja dva omiljena sporta - biciklizam i orijentacija.
|
|
|
|
Novinari: Bili ste na prošlogodišnjem maratonu pa nam malo opišite svoja iskustva.
|
|
|
Prof. Lovrec: Dok sam bio u vojsci izviđač, jako sam puno trčao. Tad sam prvi put
i sudjelovao na zagrebačkom maratonu. Zadnji je maraton održan u listopadu 2002., a staza je bila Zagreb-
Samobor-Zagreb. To mi se jako svidjelo, shvatio sam da ljudi trče ne radi plasmana, nego iz gušta. Ja zaista
nikad na treningu ne trčim više od 20 km, ali je to ipak već 12. maraton na kojem sudjelujem. Ponosim se time
što smo jedan moj dugogodišnji poznanik i ja sudjelovali na svim maratonima. Nemam neke velike rezultate,
ali se nikada nisam ozlijedio i uvijek sam uspješno stigao do cilja.
|
|
|
|
Novinari: Recite nam još nešto za kraj.
|
|
|
Prof. Lovrec: Sport služi većini od nas da se nakon psihičkog napora što prije
aktivno relaksiramo, psihički ispraznimo. Da se čovjek tako dvaput tjedno ispuše, a manje vremena provodi
pred televizorom ili uz kompjutorske igrice - bili bismo svi puno zdraviji i zadovoljniji. Treba biti umjeren
u svemu, pa i u sportu. A sad moram požuriti na svoj omiljeni hobi - čuvanje djece, najteži i najveseliji
sport kojim sam se bavio u životu.
|
|
|
Novinari: Čestitamo Vam na Vašim uspjesima i hvala na ovom zanimljivom razgovoru.
|
|
|
|
U školskoj knjižnici razgovor su vodili učenici Josip Šimetin, Tanja Listar i
Karolina Kurtanjek. Za prijepis u elektronski oblik zaslužan Vedran Vrhovac.
|
|
Indeks
Lektire
