slike

Baner
NA DRŽAVNOJ SMOTRI LiDraNo S MAJOM KAMBER PDF Ispis E-mail
Utorak, 29 Travanj 2014 17:30

 

Nakon 2010., kad je putopisni uradak M. Zaher Kanjon Slapnice uvršten među najbolje učeničke literarne radove u RH, a nakon toga izašao i kao putopis u Hrvatskom planinaru,  ove je godine Moj tata, rad Maje Kamber, učenice 2.d, izabran među 15  najboljih literarnih radova u RH.

Svi su učenici-autori radova i njihovi mentori za nagradu pozvani   na državnu smotru LiDraNo, koja je ove godine održana u Primoštenu 24.-27. ožujka. Osim druženja s vršnjacima i piscima, učenici i mentori dobili  su tom prilikom priznanje i knjigu –zbornik ovogodišnjih radova.
(Više o svemu možete pročitati klikom dolje na link "više"...)

Tako je odlučilo Povjerenstvo u kojem su, između ostalih, poznati pisci: Zoran Ferić, Miroslav Mićanović, Damir Miloš, Dubravko Jelačić-Bužinski, Enes Kišević.

 

O Maji možemo ukratko reći da  je za temu svojega rada uzela problem življenja u obitelji  rastavljenih roditelja. Odrastanje bez svakodnevnog kontakta s ocem – tema je koju su poetski obradili i neki drugi nagrađeni učenici na ovogodišnjoj Smotri. Naravno,  Maja je, osim vlastitoga iskustva, u svoj rad unijela  životna i poetska iskustva drugih vršnjaka. Dojmili su je  i tematski slični uradci  našeg najuspješnijeg lidranovca, učenika Vilena Đereka.

 

O  svojem životu, roditeljima i  dogodovštinama s kućnim ljubimcima  Maja je  ispričala svojoj prijateljici Marceli sljedeće:

 

Iako su moji roditelji rastavljeni, i dalje me oboje neizmjerno vole. Probleme kakve imaju djeca rastavljenih roditelja  meni su poznati  više po pričama mojih prijateljica. Nešto od njihovih tužnih ispovijesti  ukomponirala sam  u pjesmu Moj tata.

Ja sam valjda jedna od rijetkih sretnica: živim s majkom, a s ocem održavam normalne odnose. Naravno, proces rastave je mučan za sve, pa su mi roditelji, da lakše prebrodim tu situaciju, kupili psića - ženku Vilmu. I zaista, briga za nju puno  mi je psihički  pomogla.

Vilma je uskoro dobila potomstvo, okotila je malu dražesnu Loly. Otad imam sa svojim ljubimicama još više posla. No, one me još uvijek toliko zabavljaju i smiruju, da se ne žalim .

 Ponekad im, nažalost, ne mogu pomoći. Kad je Vilma morala na operaciju bruha, nisam mogla biti uz nju, ali je sve, na sreću, dobro završilo.

Loly voli plivati i vodu općenito, dok Vilma odbija svaku pomisao na vodu. S njom je tuširanje malo zahtjevnija „rabota“, a Loly ne bi satima izašla iz vode. Za njih baš ne vrijedi uzrečica: Kakva mati, takva kći!

Svaka tri-četiri mjeseca vodim ih na šišanje, što uglavnom stoički podnose. Malo ih mazim i umirujem dok „operacija“ traje, pa ne rade većih problema. 

Kad izvršim obveze prema školi i psima, ostatak slobodnog vremena  provodim  s prijateljima. Razgovaramo, šetamo ili gledamo dokumentarce na Discoveryju.

Volim ponekad i nešto dobro pročitati. U zadnje vrijeme čitala sam uspješnije radove s Lidrana i neke pjesnike, npr. Prevertovu Barbaru. Na nagovor knjižničara probala sam, na Prevertovu tragu, nešto reći o sebi i svojim vršnjacima u slobodnoj pjesničkoj formi. I prijateljica Marcela mi je u tome  malo pomogla.

Ispalo je i više nego dobro: pozvani smo na državni Lidrano, što je i najviše što smo mogli ostvariti. 

Ažurirano Srijeda, 30 Travanj 2014 07:25
 

Kviz

Što je GPS?
 

Tražilica

Foto